NEMA ZNAČAJNIJE RAZLIKE U PROTEKTIVNOM DJELOVANJU IZMEĐU EKSTRAKTA STAROG I EKSTRAKTA MLADOG ČEŠNJAKA

Posljednje desetljeće obilježeno je naglim porastom informiranosti i osviještenosti proizvođača i potrošača o načinu proizvodnje, podrijetlu i zdravstvenoj ispravnosti hrane, pa će toj temi, na primjeru jedne autohtone sorte (češnjaka), biti posvećen i “Znanstveni kutak” u ovom, 16. broju Sveučilišnog glasnika.

Od hrane koja dolazi na naše stolove očekuje se da prije svega bude proizvedena na održiv ili ekološki način, da je riječ o domaćem kvalitetnom proizvodu te da ima ulogu kao funkcionalna hrana koja pomaže poboljšati rad imunološkog sustava. Dobri primjeri ovakve namirnice su autohtoni hrvatski češnjaci koji su izvrstan izbor kako bi se zadovoljili svi navedeni uvjeti kod proizvođača i potrošača. Naime, oni su prilagođeni postojećim agroekološkim uvjetima, posjeduju otpornost na većinu bolesti i štetnika te imaju izniman antioksidativni potencijal što ih čini funkcionalnom hranom te je stoga cilj što više povećati njihovu proizvodnju i potrošnju na domaćem i stranom tržištu. Češnjak pripada rodu Allium, vrsta Allium sativum L., s dvije najraširenije podvrste Allium sativum L. var. Vulgare – necvjetajući i Allium sativum var. sagitatum – cvjetajući češnjak koji formira cvjetnu stabljiku, cvat sa zračnim lukovicama i vrlo malim brojem cvjetova koji su sterilni (Aleksejeva, 1960.). U okviru podvrste vulgare uzgajaju se proljetni i jesenski češnjak. Češnjak se razmnožava vegetativno, sjemenom, ali i presadnicama uzgojenim iz kulture tkiva (Milošević i Kobiljski, 2011.; Parađiković i sur., 2014.). Od drevnih vremena češnjak, luk i ostale srodne vrste korišteni su diljem svijeta kao povrće, ali i u narodnoj medicini.

Praksa i znanost

cesnjak.orgU Slavoniji i Baranji i na kraškim poljima u dalmatinskom zaleđu uzgoj češnjaka ima dugogodišnju tradiciju, a uvođenjem boljih bezvirusnih kultivara ta bi se proizvodnja mogla povećati i predstavljati značajan izvor prihoda domicilnog stanovništva te prerađivačkih kapaciteta za sušenje i farmaceutsku industriju.

Samodostatnost hrvatske poljoprivrede za većinu poljoprivredno-prehrambenih proizvoda danas je izrazito niska. Osnovni je cilj povećati konkurentnost domaćih proizvođača češnjaka u Hrvatskoj kao i uključivanje novih u svrhu samodostatnosti proizvodnje i povećanja izvoza. U 2012. godini odobren je projekt Ministarstva poljoprivrede RH (VIP projekt), sufinanciran od Osječko-baranjske županije, pod naslovom “Proizvodnja autohtonog češnjaka u cilju samodostatnosti i povećanja izvoza”. Projekt je završen u prosincu 2014. godine. Češnjak postaje sve značajnija povrćarska kultura jer posjeduje značajna antioksidativna svojstva te sadrži niz aktivnih tvari i vitamina koji blagotvorno djeluju na ljudski organizam poboljšavajući rad imunološkog sustava. Nadalje, češnjak je sastavni dio važnih autohtonih tradicionalnih hrvatskih proizvoda koji će postati ili jesu brend na domaćem i stranom tržištu. Kontinentalna Hrvatska pogodna je za proizvodnju češnjaka, a pogotovo lokalnih domaćih ozimih ekotipova koji se dobro i dugo skladište te imaju visoke prinose lukovice. Međutim, za dovoljno brzi rast i širenje proizvodnje domaćeg češnjaka potrebno je stvoriti dovoljno sadnog materijala u kratkom razdoblju, što je moguće in vitro umnožavanjem sadnog materijala. Ovaj način osigurava vrlo brzu multiplikaciju genetski identičnog sadnog materija, a to je osnova moderne proizvodnje. Ožiljene biljke prenose se iz laboratorija u plastenik gdje se obavlja adaptacija biljaka na in vivo uzgoj. Dobivene presadnice spremne su za sadnju u polje.

Tradicionalna proizvodnja sadnjom češnjeva podložna je gubitku prinosa zbog prenosivih virusnih bolesti. Pohranjivanje u in vitro uvjetima omogućava znatno jeftinije i jednostavnije skladištenje, kao i brzo umnažanje kvalitetnog selekcioniranog sadnog materijala. U kulturi tkiva na modificiranoj podlozi siromašnoj hranivima i u uvjetima nižih temperatura koje smanjuju metabolizam biljnog organizma, izdanci češnjaka mogu se čuvati i do šest mjeseci. Ovaj materijal može se prema potrebi brzo umnožiti na hranjivim podlogama obogaćenim regulatorima rasta, te tako pravovremeno osigurati dovoljnu količinu kvalitetnog sadnog materijala. Primjena metoda kulture biljnog tkiva stabilizirala bi proizvodnju kvalitetnog češnjaka osiguranjem dostatne količine sadnog materijala, uz očuvanje svih selekcioniranih genetskih odlika pojedine sorte (Berljak i sur., 2010., Parađiković i sur. 2014.). Mikropropagacija češnjaka započinje prikupljanjem češnjeva koji će služiti kao matični materijal za umnožavanje. Prije uvođenja u kulturu nužno je sterilizirati biljni materijal. Zatim slijedi izdvajanje eksplatanata češnjaka koji se uvode u kulturu na hranjivu podlogu koja osigurava pravilnu ishranu za razvoj biljke. Podloga se sastoji od prilagođenog sadržaja mikroelemenata i makroelemenata te vitamina za optimalni razvoj i umnožavanje češnjaka. Ključnu ulogu u mikrorazmnožavanju čine hormoni čijom se ponajprije koncentracijom te vrstom može odrediti tijek razvoja biljne kulture. Indeks multiplikacije pokazuje prosječan broj novih mogućih esplatanata koji će biti izdvojeni u sljedećoj subkultivaciji. Indeks multiplikacije kod češnjaka iznosi u prosjeku 4, što znači da se od svakog eksplatanta u sljedećoj subkultivaciji može dobiti u prosjeku četiri nova eksplatanta. Okvirno se u mjesec dana od jednog eksplatanta umnožavanjem u kulturi tkiva može dobiti od 16 do 20 presadnica češnjaka (Parađiković i sur., 2014.).

Nakon nekoliko serija umnožavanja češnjaka određeni broj biljaka se dalje ne umnožava, nego se subkultivira na podlogu za ožiljavanje. Tako dobivene presadnice češnjaka se iz kulture tkiva sade u supstrate te se odnose u plastenik na aklimatizaciju. Prijam presadnica češnjaka u razdoblju adaptacije (iz faze aklimatizacije do prvog ožiljavanja) može se svesti na samo 50 %. Za brzo širenje proizvodnje domaćeg češnjaka potrebno je stvoriti dovoljno sadnog materijala u kratkom vremenu, što je moguće in vitro umnožavanjem sadnog materijala. Ovaj način osigurava vrlo brzu multiplikaciju genetski identičnog kao i sadnog materijala bez prisutnosti patogena, kao i bezvirusni sadni materijal, što je osnova moderne proizvodnje. Cijeli uzgoj ekotipa češnjaka (slavonski ozimi) in vitro proveden je u Laboratoriju za povrćarstvo, cvjećarstvo, ljekovito i začinsko bilje na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku i prvi put je uzgojen češnjak iz kulture tkiva u Hrvatskoj tijekom tri godine (eksplantat – multiplikacija – ožiljavanje – sadnja presadnice – vađenje lukovice – sadnja češnja i proizvodnja češnjaka).

Protektivno djelovanje

Protektivno djelovanje ekstrakta češnjaka na jetrene stanice testirano je na ekotipu starog i mladog češnjaka slavonskog ozimog u 2014. godini primjenom DCFH-DA, DHE i MBCI metoda. Rezultati su uspoređeni s djelovanjem čistog aliina. Rezultati su pokazali da ekstrakt mladog češnjaka ima veći antioksidativni kapacitet te viši udio ukupnih fenola i flavonoida. Utvrđeno je da ekstrakti češnjaka signifikantno povećavaju staničnu viabilnost jetrenih stanica, dok čisti aliin nema značajniji učinak. Također, utvrđeno je da ekstrakti češnjaka imaju protektivno djelovanje na jetrene stanice u uvjetima oksidativnog stresa kao i čisti aliin. Važno je napomenuti da nema značajnije razlike u protektivnom djelovanju između ekstrakta starog i ekstrakta mladog češnjaka (Parađiković i sur. 2015.). Ova preliminarna istraživanja prva su tog tipa u Hrvatskoj, no slične rezultate protektivnog djelovanja ekstrakta češnjaka zabilježili su Wu i sur. (2004.), Ishikawa i sur. (2006.), Bat-Chen i sur. (2010.) i Halliwell (1997.) i Park i sur. (2009.).

(Nada Parađiković, Tomislav Vinković, Monika Tkalec)

 

Content goes here

Alicin je spoj podrijetlom iz češnjaka, a u manjim količinama se može pronaći kod drugih vrsta iz porodice Alliaceae (antioksidacijska aktivnost češnjaka – sumporni i fenolni spojevi), fenolni spojevi u češnjaku: hidroksicimetne kiseline (p-kumarinska, ferulinska, sinapinska i kafeinska kiselina), flavonoidi u češnjaku: miricetin, kvercetin, apigenin i kemferol. Kod ljudi uspješno snižava krvni tlak, djeluje antikancerogeno. U slučaju kada se alinaza (enzim koji razgrađuje alin do alicina) spoji s antitijelom koje prepoznaje stanicu tumora, ona se lijepi na stanicu tumora. Alin se u krvotoku razgrađuje do alicina na samoj stanici tumora koja tada odumire – Weizmann Institute, Izrael.

 

Content goes here

Sorte i ekotipovi u uzgoju dijele se na tri osnovne grupe:

l ozimi, koji se sade na jesen, prezimljavaju, a sljedeće sezone razvijaju vegetativnu masu i krupniju lukovicu;

l proljetni, koji su osjetljiviji na niske temperature pa se sade u proljeće;

l srednje rani, koji su po svojstvima bliži proljetnim sortama, ali su otporniji na niske temperature pa se mogu saditi u jesen i time postići krupnija glavica i veći prinos.

Na sortnoj listi RH od 14. travnja 2014. godine nalaze se dva ekotipa češnjaka:

 

 

Content goes here

Mikrorazmnožavanje je postupak multipliciranja biljnog materijala u posebno specijaliziranim laboratorijima. Postoji više termina koji se koriste za mikrorazmnožavanje, a najtočniji i najpotpuniji bio bi in vitro kultura stanica, tkiva i organa (Jelaska, 1994.). Sam postupak osigurava vrlo brz proces dobivanja velikog broja biljaka, koje su istovjetne po razvoju, rastu i genetičkom potencijalu vrste. To je proces kloniranja jer sve proizvedene biljke predstavljaju matične kopije razmnoženog majčinskog uzorka (Međedović, 2003.).

izvor: glas-slavonije.hr